ko je ko u bosnjaka

Demokratska papazjanija

Kad bi se desilo da jedna partija osvoji vecinu glasova birackog tijela, bilo u Federaciji ili entitetu sa srpskom vecinom, ovi izbori bi bili proglašeni prvim demokratskim izborima u Bosni i Hercegovini. Kako je to moguce samo u sferi naucne fantastike, ostaje nam da se napajamo demokracijom po mjeri nedoraslih politicara, nacionalista svih boja i isfrustriranih umišljenih velicina potpomognutih Izbornom komisijom i bjelosvjetskom bulumentom politikanata koji, manirom ''ludog naucnika'', eksperimentiraju u državi koja je i sama eksperiment bez poredenja.

Nesumnjivo je da se izborni cirkus u Bosni i Hercegovini dobrahno zahuktao i da klovnovi imaju sve više nastupa i sve više publike koja euforicno aplaudira, zviždi, baca truhli paradajz i pokvarena jaja iskaljujuci svoj bijes, zbog nemoci, na one koji su ih izvarali i one koji to tek namjeravaju uciniti. Izbori u ovoj državi odavna nemaju nikakve veze s istinskim pravom i mogucnošcu izbora, nego tek sa sadomazohistickim istupima predstavnika naroda koji ne predstavljaju nikoga i ništa osim svojih vlastitih interesa. Nerijetko se dešavalo da na listama stranaka budu toliki anonimusi da ih ni vlastita familija ne poznaje i ne prepoznaje kao svoje predstavnike i zastupnike, a kamoli kao predstavnike sela, mahale, grada, regiona ili, ne daj Bože, cijele države. Tako su izbori svedeni na manipulaciju birackim tijelom kako bi centri moci, domaci i inostrani, doveli na vlast svoje poslušnike. Istina, oni se zovu demokratskim i višestranackim, ali od demokracije imaju toliko što zaista svaka budala može da se kandidira i prode pravila Izborne komisije (a ne mogu doktori nauka i narodni tribuni), dok od višestranackog obilježja imaju upravo to što na izborima ucestvuje toliko stranaka da bi bilo bolje nazvati ih mnogostranackim i previšestranackim.

Babo na Babinoj izbornoj listi

Otkako je zapocela agresija na Bosnu i Hercegovinu i otkako se medunarodna zajednica ukljucila u njenu realizaciju stalnim pokušajima da nas ''brani'', nama je sve teže i sve gore i najsretniji bismo bili da nas više i ne ''brani''. Možda nam se ta želja uskoro i ostvari jer je u Bosni iškolovala toliko poslušnika i slugana da mogu za nju, u njeno ime i za njen racun, ostvarivati zajednicke im interese. Zato se na jedno od pitanja koja se cesto postavljaju pred izbore: ko ima najviše šansi za pobjedu, namece lakonski odgovor: onaj ko je medunarodnoj zajednici najposlušniji. To su pokazali i prethodni izbori na kojima je Alijansa, taj neprirodni poligamni brak, dobila pravo da vlada upravo zahvaljujuci svojoj poslušnosti. Kako sada peru ruke od svega što su uradili, a najviše od onoga što nisu, to isprestravljeni biraci mogu pratiti na svakodnevnim tribinama, radijskim i tv-emisijama i procitati u štampi.

No, vratimo se sadašnjem trenutku u kojem se mora govoriti i razmišljati o onome što jeste i što, ne daj Bože, može i biti realnost. Pred same izbore u državi se nakotio poveliki broj novih stranaka i to po vec oprobanom receptu. U Federaciji se formiraju nove stranke, spremne da se, silinom izgladnjelih vukova, bace na bošnjacko glasacko tijelo, te da ga iskomadaju bez ostatka. U entitetu sa srpskom vecinom, formirale se ili ne formirale nove stranke ili ostajale stare, sve su sa srpskim nacionalnim predznakom. Slicno je i s hrvatskim strankama koje racunaju na biracko tijelo u Federaciji, ali su sve one, stare ili nove, minorne u odnosu na HDZ, koji i nakon dvanaest godina ne gubi dah.

Dakle, na sceni su u oba entiteta one politicke opcije i one snage koje su zdušno radile na rastakanju Bosne i Hercegovine i to nastoje ciniti i dalje. Medunarodna zajednica, od Dejtona naovamo, ništa nije ucinila da se te snage uklone ili bar izoliraju onemogucavanjem izlaska na izbore. Naprotiv. Danas taj posao u njihovo ime obavlja Izborna komisija. To što Fikret Abdic Babo ima legitimno pravo da se pojavi na listi, ne može se drukcije objasniti nego kao završetak procesa izjednacavanja žrtve i agresora, heroja i izdajnika, demokracije i diktature.

Potvrdujuci njegovu kandidaturu, Izborna komisija udarila je jedan od najžešcih šamara bošnjackom narodu, koji je i ovom prilikom ostao nijem i primio ga šutke. Kao da je konacno trebalo reci: «Eto takvi ste, pa takve i birajte.» Jedino što je u njegovoj kandidaturi dobro jeste da ce narodu biti ostavljena mogucnost da ga cak i izabere, uz svesrdnu pomoc inostranih mentora. Ako to biraci ucine, onda ce biti: «Tražili ste – gledajte!» Druga dobra strana ove kandidature jeste što je potvrdila da ostali ucesnici izbora, primajuci šutke šamar i njima namijenjen, jesu upravo - poslušnici. Tako se slika zaokružuje u bh. politickom miljeu, u kojem niko nema snage, licne hrabrosti i odvažnosti da kaže kako nece ucestvovati na izborima u kojima mu je ravnopravan i legitiman takmac Fikret Abdic Babo.

Tako Babo ima svoju listu, makar je trenutno u hapsu i to u susjednoj državi, za koju je zasigurno više uradio nego za ovu koja ga niti procesuira niti ima takvih politicara koji bi to od države zahtijevali. Istini za volju, Babo i nije više politicki faktor, osim što ce još neko vrijeme sprecavati neophodno i neizbježno pomirenje unutar Bošnjaka, koje niko i nicim, pa ni ovakvim manipulacijama, nece moci trajno odgoditi i sprijeciti. Bošnjaci ce, prije ili kasnije, shvatiti da su, vec po usudu svome, ginuli na dvije strane za racun lokalnih i medunarodnih mocnika. Oni ce shvatiti, ako im ne bude kasno, i to da se diktatu mocnika mora stati ukraj, da se mora dici glas protiv nepravde ma ko je cinio i nanosio. Dok to ne urade, šamari ce pljuštati sa svih strana, jer na sirotinju, posebno duhovnu, i pijetao diže nogu, pa što ne bi i drugi.

Homogeniziranje srpskog entiteta

Otkako je Alijansa došla na vlast, nije prestajalo razotkrivanje kriminalnih radnji prethodne vlasti, otkrivanje, pa cak i fabrikovanje afera. Danas imamo toliko dodatnih afera ciji su ucesnici politicari iz Alijanse da nam SDA izgleda kao mala maca. U ovoj izbornoj kampanji stranke koje uglavnom preferiraju na bošnjacko glasacko tijelo moraju odgovoriti na pitanje vlastitog ucešca u Alijansinom kriminalu. To su, prije svih, BPS i Stranka za BiH, koje ce se teško oprati za sve što su ucinile u saucesništvu s Alijansom, direktno ili indirektno. Naravno i SDA ce morati pojasniti najavljeno ponovno ili možda neprekinuto koaliranje s HDZ-om, a, po nekima, i sa SDS-om. Koliko je u tome istine, a koliko predizbornog podmetanja, razjasnit ce se bar nakon izbora, ako ne i prije. No teško je ocekivati da samo glasanjem protiv SDP-a SDA može osvojiti povjerenje biraca. Teško je ocekivati da ce glasaci sada glasati protiv SDP-a, kao što su na prošlim izborima glasali protiv SDA, i time promijeniti strukturu vlasti u Federaciji. O promjeni na državnom nivou nema niti govora jer sam Izborni zakon sprecava takvu mogucnost.

I dok se u Federaciji budu lomila koplja oko svakog glasa, dotle ce u entitetu sa srpskom vecinom biti nastavljena homogenizacija na nacionalnoj osnovi. Iako je ona sama po sebi vec dobrahno izvršena i ne treba je posebno podsticati, medunarodni centri moci, za svaki slucaj, nastoje podgrijati je i održati na najvišoj razini. Kako drukcije objasniti pojacane aktivnosti na navodnom pronalaženju i hapšenju Radovana Karadžica, i to baš u vrijeme predizborne kampanje. I malom djetetu jasno je da SFOR i ostali medunarodni faktori znaju i gdje je Karadžic i ko ga štiti i ko ga krije. Zna se da bi ga mogli uhapsiti kad god požele, samo kad bi to zaista i željeli. Ne! Oni godinama šute, a onda pred izbore, kao što su to ucinili s Momcilom Krajišnikom pred prethodne izbore, naglo aktiviraju sve svoje potencijale navodno pokušavajuci uhapsiti najtraženijeg zlocinca današnjice.
Jasno je da to nema druge svrhe nego da u srpskom narodu izazove revolt i kontraefekt, te da se u tom narodu proizvode od zlocinca mucenik i heroj, borac za srpska prava i srpsku državu. Time se mobilizira i posljednji srpski seljak da radi na sakrivanju Karadžica, ali i na opstruiranju svakog povratka Bošnjaka u entitet u kojem su, ne tako davno, bili vecina. Tako se podjela Bosne i Hercegovine betonira i dovodi do apsurda. Time se, iscenirajuci borbu protiv zlocina i zlocinaca, medunarodni faktor svesrdno ukljucuje u borbu za njihovu bolju i sveobuhvatniju kolektivnu zaštitu.

U svjetlu predstojecih izbora ovakve stvari imaju nemali znacaj u predizbornoj kampanji, u navodenju vode na mlin onih koji su tom faktoru bitni kako za održanje stanja kakvo jeste tako i za održanje potrebe njihovog prisustva u Bosni i Hercegovini. Zato su ovi izbori, kao i raniji, dovedeni do apsurda i to posebno za Bošnjake. Ostala dva konstitutivna naroda, glasajuci za pojedine opcije, glasaju za politicare koji imaju snage i volje da se bore za nacionalni interes onih koji ih biraju. Kod Bošnjaka to je pitanje sasvim drukcije postavljeno, jer su oni postavljeni pred dilemu kako izabrati svoje predstavnike koji ce htjeti i moci da se bore za njihove interese.

Dilema je tim veca što u bošnjackom korpusu teže je razgraniciti ko su poslušnici, a ko istinski borci koji nece prezati da svima i svakome, pa i medunarodnoj zajednici, kažu za koga i zašto se bore. Zato je Bošnjaku biracu teško odluciti se da li da glasa za one koji su ga izvarali ili za one koji to tek namjeravaju uciniti tragajuci izmedu dva loša rješenja za nekim koje bi moglo biti ispravno. Naime, vracajuci na vlast one koji su ranije donosili odluke u ime Bosne i Bošnjaka, mogli bi vratiti na scenu nevideni revanšizam i to u vlastite redove. Davanjem povjerenja onima koji su ucestvovali u Alijansi, guraju sami sebe u sunovrat bez izlaza i povratka. Možda je traganje za nekim novim rješenjem, za davanjem povjerenja nekoj od manjih i nekompromitiranih stranaka i njihovim predstavnicima rješenje koje bi na duge staze moglo izvesti narod i državu iz krize. No, ostaje pitanje: ima li vremena da se ceka da takve stranke ojacaju i budu u stanju izboriti prava rješenja?
Kažem, izboriti, jer se uopce ne treba postavljati pitanje oko toga znaju li se rješenja u zemlji u kojoj svi znaju šta treba ciniti. Treba postaviti pitanje koji su to ljudi koji mogu ta rješenja sprovesti u djelo.

Takvih ima, ali kako im dati šansu da urade posao nakon kojeg bi masa stranih placenika, od novinara do politicara, od vozaca do sekretarica i prevodilica ostali bez posla (a bilo bi ih više nego demobiliziranih boraca), nakon kojeg bi prisustvo medunarodnog faktora bilo izlišno. Ko su ljudi koji bi to smjeli reci, a kamoli uciniti? Odgovore ce, svjesnim ili nesvjesnim izborom, pa cak i apstinencijom, dati biraci.
Šta i kako ce odluciti, znat ce se pocetkom oktobra, a u sferi špekulacija može se reci: Kad bi se desilo da jedna partija osvoji vecinu glasova birackog tijela, bilo u Federaciji ili entitetu sa srpskom vecinom, ovi izbori bi bili proglašeni prvim demokratskim izborima u Bosni i Hercegovini. Kako je to kod nas nemoguce, ostaje nam da se napajamo demokracijom po mjeri nedoraslih politicara, nacionalista svih boja i isfrustriranih umišljenih velicina potpomognutih Izbornom komisijom i bjelosvjetskom bulumentom politikanata koji manirom ''ludog naucnika'' eksperimentiraju u državi koja je i sama eksperiment bez poredenja.